petak, 4. kolovoza 2017.

Izgubiti dio sebe

petak, 4. kolovoza 2017.

   
   Ima već neko vrijeme kada sam pročitala komentar kako žena kada rodi izgubi ono svoje ja i postane druga osoba i ja ne želim biti takva i izgubiti dio sebe....tako nekako je zvučao komentar.  Mislim da je tema bila o majčinstvu i ženi u toj ulozi,iskreno ne sjećam se više točno. Znam da me pogodio taj komentar jer sam bila trudna i vjerovatno malo previše osjećajna.

Hej tu istu rečenicu bi i ja izgovorila prije godinu dana, što da se lažemo ispalila bi to kao raketa jer nisam se vidjela kao neki tipičan "majčica" tip.

Kako se u blogosferi dogodio pravi baby boom ,i neka je :* ,pisalo se i čitalo o trudnoći i čarima majčinstva i super su mi te teme jer sam i sama u tim vodama pa ih pročitam u sekundi.
Isprva sam krenula pisati o svojoj trudoći ali kako se radi o čisto školskoj/urednoj trudnoći nemam što filozofirati previše a da već nije rečeno.

Već neko vrijeme razmišljam jesam li ja to izgubila sebe i postala praznoglava ženska (i takav komentar sam pročitala) koja ništa ne vidi i o ničemu ne priča već o svom potomku.
E pa cure moje nisam izgubila dio sebe nego sam ga dragovoljno predala. Jedan mali dio mene zauvijek je nestao i mogu reći da se ne osjećam kao da sam puno izgubila. Mislim da sa dolaskom obitelji i djece i sami se mijenjamo i možda se nekima čini da gube dio sebe. Jednostavno tip prvih par godina ja sebe moram staviti u drugi plan jer me moja curka treba, i kod nje je daj mi sada i želim to odmah....pa beba je što ona zna.
Ja kao ja nisam se puno promijenila. Promijenile su se sitnice koje na kraju i nisu toliko važne. Da sada se više ne mogu šminkati sat vremena jer netko :D ne može čekati ni pet minuta. Onda tih pet minuta pretvorim u nude look i maskara i puder su sasvim ok i dovoljni.

Nisam postala njen rob ili rob kuće. Znam da je mogu ostaviti kod bake ili s tatom a ja malo otići s prijateljicama napuniti baterije. Ne mogu više kao prije na neplanirane kave i slično zato što više nisam sama i imam mali kofer :D koji nosam s sobom.

Jesam li postala mama pričalica koja ima jednu temu a to je beba....ma nisam. Imam puno prijateljica koje nemaju djece i ne vidim zašto bi cijela kava morala proći u znaku moje bebe.  Takve razgovore čuvam za novopečene mame kao što sam i sama gdje je ta tema dobrodošla i trenutno najzanimljivija.
Rasporedim kako i s kim jer ruku na srce ni mene možda prije nisu uopće zanimale takve stvari.

Ono što želim reći je da se sve to okrene u sekundi i preplave vas osjećaji koje niste ni znali da imate.
To vam kažem jer sam i sama prije bila takva nisam kužila što se ima toliko brbljati o djeci i što je sada porod toliko čaroban. Odmah da kažem porod nije čaroban i boli kao sam vrag....nikakvi razgovori sa prijateljicama me nije mogao pripremiti na taj šok. Znate scenu na filmovima kada ženi daju dijete u naručje nakon poroda i ona je nasmijana i sretna i ništa je više ne boli....e pa taj dio je živa istina. Najiskrenije kada su mi stavili taj mali uplakani "koferić" u naručje fizička bol je prestala i nije mi bilo jasno kako smo uspjeli stvoriti nešto toliko toplo i mirisno i mazno.




Još mi ne nedostaje ona stara Samanta,iskreno ne. Volim što sam joj potrebna i što trenutno nitko je ne zna utješiti i izljubiti kao ja njena mama. Ne fali mi puder jer njene ručice su svuda po mom licu i ona ne razumije da se make up ne dira prstićima. Još mi je nova i neotkrivena i udišem svaki dan punim plućima njene male ludosti jer brzo će narasti a mene moji kistovi još uvijek strpljivo čekaju i nikuda im se ne žuri.

Možda i jesam izgubila mali dio sebe ali sam dobila puno više,ono što ni sama nikada nisam mogla ni zamisliti.








Broj komentara: 5:

  1. :* :* Šaljem puno ljubavi tebi i tvom malom koferiću <3 <3

    OdgovoriIzbriši
  2. Vjeruj mi da ćeš se svemu vratiti (mislim na šminkanje),...oni rastu i to jakoooo brzo (nažalost) a mi uz njih starimo i tek tada skužimo u biti kako vrijeme brzo leti...uživaj maksimalno u ovome što imaš jer je to vrijeme neprocjenjivo...začas će prohodati,začas krenuti u vrtić pa školu a ti ćeš se pitati šta je već tako velika...da,da....nema ljepšeg osjećaja nego biti mama....ostalo će sve doći na svoje...
    Kad je moj bio bebač nisam se previše šminkala sve do njegove 4-5 god...sad je on veliki,školarac i sad puno više imam vremena za sebe...
    Poljubac tebi i malenoj...kisss

    OdgovoriIzbriši
  3. Sve si napisala kako i ja osjećam nakon više od 14 godina! uvijek će ona biti tvoja bebica kojoj podrediš cijeli svoj dan, ne zato što moraš nego zato što želiš!
    Najljepša na svijetu je biti mama <3

    OdgovoriIzbriši

Pepe Le Pew girl © 2014