Iskrena ću biti da me čista ljutnja natjerala na ovaj post. Kada već ne mogu svakome reći u lice što ga ide,onda ovako kukavički vama se jadam. Eto neki ispušni ventil moram imati. Nikada nisam znala reagirati na nepravdu ili tako sitne stvari koje bi mi zasmetale. Kod mene vrijedi ona bolje je šutiti i ne izazivati svađe ili ne slaganja. I mogu vam reći da je to sranj.... (da budem pristojna). Jednom kada pokažete da vas ljudi mogu tlačiti,ode voz teško da će te steći reputaciju "zeznute" osobe koja ne da na sebe.
Jednom u sto godina,kada se poklope sve sile prirode i konačno odlučite reći svoje mišljenje i usudite se reći " možda to nije tako,ja se ne bi složila", automatski vas proglase luđakom. Jer normalno tko vas je što pitao i otkuda vama pravo izraziti svoje mišljenje.
Najgore od svega što me takve situacije toliko izbace iz takta,da osjetim nervozu koja mi zlobno putuje tijelom i onda se odmara u prsima....dok ne počnem sipati iz usta sve što mislim i ne mislim. A gadno je to kada imate takvu osobnost,vjerujte mi. Nikada si nisam mogla pomoći,šutim mjesecima,čak i godinama,ali kada mi se upali ta nesretna crvena lampica u glavi onda nastaje čisti pakao. To što ja znam izreći je priznajem sramotno. Mislim nije u psovkama stvar,kada mi pukne film nabrajam sve i svašta....ma užasna sam sjetim se onoga što je bilo prije deset godina. Dobra je stvar je što mi pukne film rijetko,ono baš da poludim.
Razvila sam tehniku,koja definitivno nije dobra za duševno zdravlje ali pristojnija je. Maknem se od ljudi i stvari koje me živciraju,jednostavno ušutim i ako je moguće izoliram se od takvih situacija. Što je opet loše,jer onda cijeli dan sama sebi u glavi brojim i vrtim što i kako sam mogla reći.
Obožavam ljude koji su brzi na jeziku,nemojte me krivo razumjeti. Mislim na one ljude koji se na brzinu snađu u glupim situacijama,i spuste na pristojan način,ali vam daju do je znanja da su skužili tuđe podbadanje i vi ste također skužili da ste podboli jer vam je ta osoba spustila na tako fin način.
Žao mi je što nema tu osobinu,ja se sjetim što sam mogla reći nakon deset dana eto koliko sam jadna.
Možeš me lagati,vrijeđati ali NEMOJ, MOLIM TE NEMOJ me podjebavati (oprostite na izrazu). To mi je najodvratnija osobina užas prezirem takve kukavice koje nemaju hrabrosti reći u lice pa se služe podlim jezikom kako bi vam nešto rekli. Mozak mi automatski reagira na takve ljude i mogu biti pristojna prema nijma,i toliko sam dobra u tome da ti ljudi misle da su mi dragi. Dok ustvari nemam nikakvo mišljenje u njima,vjerovatno dvolično od mene reći ćete.
Nikada nisam bila hrabra reći ljudima što ih ide,ali ni ne pričam nikome u šiframa. Jednostavno šutim,moj problem što se ne znam izboriti za sebe. Drugi problem je što su me roditelji odgojili da bude turbo pristojna,totalna deformacija ali što je tu je.
Sve što imam ili nemam sama sam postigla,nitko mi nije pomogao. Kroz najteže situacije u životu sama sam prolazila, govoreći si strpi se i to će proći,i prošlo je. Nikada nisam bila ogorčena na druge,dan danas živim kako mogu. Pomirila sam se sa nekim stvarima,situacija je takva kakva je i sami vidite nema više neke sigurnosti živimo dan za dan.
Neću više blebetati ali nikada se nisam znala nositi sa tim sitnim bockanjima. Ne znam čemu to,pogotovo od ljudi koji me slabo poznaju i vidjeli su me 5 puta u životu ali eto poznaju me bolje od ikoga pa valjda znaju ono što ja ne znam.
Slobodno napišite što mislite,bilo što ne smeta :D
